2016-02-16 15:14:48

Nagrađen literarni rad "Seoski Google"

U okviru  programa 49. Šokačkog sijela, u županjskoj Gradskoj knjižnice je 5. veljače  održano i Malo literarno sijelo na koje se  prijavilo 27 učenika iz sedam osnovnih škola županjske Posavine. Jedan od nagrađenih literarnih radova je rad naše učenice Darije Delić "Seoski Google" čija je mentorica  nastavnica hrvatskoga jezika Marina Pranjić.

 

U večernje sate, na klupi ispod lipe, sjede s ručnim radom u ruke, strina Reza i baba Manda. 
-Ma ge je ta Franca više? Čekamo je već frtalj sata. Sigurno se ošla češljat kod Matije. Znaš da nji dvi volje divanit sto godina. Znaš šta, Mando?Čula sam nješta, al' nemoj nikom kast.Francina sna je noseća, al' ja bi rekla da ni ponila s Franjom, nego s njekakim iz Štitara. 

Manda će ozbiljno: - De nemoj kast, pa jel joj zna čojk? Da je noseća.
-Ma kaki, raščerupo bi ju, ne bi joj ostalo ni T od tute.

- Jadna Franca...
- Ma šta jadna? Koj' joj kriv što je taku snaju dobila.
- Eeee, svako svoj križ nosi, nije ni taj njezin Franja...
- Šta j' bilo s mojim Franjom?

 

Reza i Manda skoče s klupe i pogledaju se sve u čudu, ostale su bez riječi. Manda se sjeti pa joj kaže:
-Ma ništa nije s tvojim, pričamo mi o jednom drugom...
Franca nako sumnjivo:
-Dobro... Nisam mogla prije doć, Mata i ja smo skidali kukuruze i mljeli.Pa dok sam pomela avliju pa vo, pa no... Znate i same. Nego žene, jel znate vi da su snašu Ružu oplaćkali ,pouzimali joj sve dukate, ukrali krpu sa zlatom, a njenom Ive ukrali šlajbok, al' će taj kad ga uvate letit u prdekanu .Kad su mi to kazali, sva sam uštrepljela.
- Majko Sveta, pa što na vom svitu neće više bit. Sve se pokvarilo, va današnja đeca nisu čula za metlu, ne znaju šta su rajtozne, a  ge ringlaši. Đevojke odaju gole, ko da nemaju ni mame ni dade.Svi imaju svoj „ajifon“ , stave ne sluške u uše i nikog ne pozdravljaju.
Reza se sjeti pa na  to doda.
-Ovo ni, ni za pričat, al' moram vam kast.Njeku veče Femina unuka došla pijana s njekakim u autu, Fema je sigurno spavala i ne zna šta se desilo, ta njezina se ušuljala u kuću, niko ju ni´  vidio.
Franca će začuđeno:
-A kako si ju  ti vid´la?
- A Majko Sveta, i ti Franca svašta pitaš, pa kroz pendžer, škiljila sam kroz firanglu, neću sigurno ležat  krevetu da ne vidim šta se dešava.
Manda se uskomeša pa pita:
-Nego Franca, jel no mordak tvoj ćuko donio ajdamake u moju avliju?
- Kake ajdamake?
- Šta kake? - prodere se Manda.
- Puna mi avlija ajdamaka. Moj Đuka cilo jutro kupi ajdamake.
- Tvoj Đuka da nješta radi? De Mando, nemoj prićerivat. 
Manda skoči s klupe pa odgovori:
-Ti'š nješta o mom Đuke pričat, tvoj nije ni  nu tarabu opravio, zato mi je avlija puna ajdamaka.
Franca sva srdita uvati Mandu za kiku i odvuče ju u jarak.
-Sad ćeš ti viđet čiji čojk je linčina.Tvoj crkava dopol dana, a  odpol zraka prid našu kuću. 
Na tu larmu i ciku iziđu ljudi na drum pa i' stanu rastavljat. Kad su pristale, nake poderane i raščupane,ođu svaka svojoj kuće.

Iduću večer kad je svit izišo na drum, klupa ispod lipe  bila je prazna.

Ni France, ni Mande, ni Reze...

                                                                                  Daria Delić,  8. razred

 


Osnovna škola "Mijat Stojanović" Babina Greda